Inflacija predstavlja povećanje opće razine cijena roba i usluga. Ovdje je naglasak na općem povećanju cijena, a ne na povećanju cijena pojedinih artikala. Posljedično inflacija dovodi do pada kupovne moći novca, odnosno za 10 kuna danas možemo kupiti manje iste robe ili usluge, nego što smo mogli kupiti prije deset godina. 

Inflacija se najčešće računa pomoću pokazatelja koji se naziva Indeks potrošačkih cijena (CPI). On mjeri postotnu promjenu cijene košarice dobara i usluga koja kućanstva često koriste te se u RH izračunava na temelju reprezentativne košarice koju čini oko 890 proizvoda. 

Promjena CPI-a može ukazivati na rasta cijena dobara i usluga, a rast cijena je najčešće rezultat povećanja troškova proizvodnje ili povećanja potražnje za proizvodima i uslugama. Prvi uzrok odnosi se na situaciju u kojoj cijene rastu zbog porasta troškova proizvodnje poput troškova sirovina (cijena nafte ili metala) ili plaća radnika (u uvjetima gospodarskog rasta, nezaposlenost je niska pa poslodavci povećavaju plaće kako bi privukli i/ili zadržali kvalificirane radnike). U toj situaciji dodatne troškove poduzeća najčešće prebacuju  na potrošače kroz povećanje cijena krajnjih proizvoda.

Drugi razlog pojave inflacije je inflacija potražnje koja je najčešće posljedica porasta potražnje za dobrima ili uslugama. Kada raste potražnja za proizvodima i uslugama, a ponuda ostaje nepromijenjena, javlja se višak potražnje nad ponudom. U toj situaciji su potrošači spremni više platiti za te proizvode što posljedično rezultira većim cijenama.

S obzirom na to da ozbiljno povećanje potrošačkih cijena može usporiti gospodarsku aktivnost te imati nepovoljan učinak na stabilnost poreznog sustava i sustava socijalne zaštite, ona se smatra neželjenom pojavom. Zbog toga središnje banke brojnih zemalja za svoj temeljni cilj imaju postizanje i održavanje stabilnosti cijena. U Hrvatskoj je ciljana stopa inflacije, kao i u većini zemalja, 2%, a u kolovozu 2020. temeljna stopa inflacije je iznosila 1,2%.

Razlozi za navedeno su brojni: niska i stabilna inflacija pridonosi višim razinama gospodarske aktivnosti i zaposlenosti putem više različitih kanala, cijene su stabilnije pa je lakše uspoređivati vrijednosti različitih dobara i predvidjeti njihove promjene te pridonosi smanjenju premije na inflacijski rizik koja posljedično pridonosi padu realnih kamatnih stopa te tako potiče investicije. 

Kome inflacija ide u prilog?

Iako se o inflaciji najčešće govori u negativnom kontekstu, ovaj ekonomski fenomen ima i dobrih strana. Prvenstveno ona omogućava lakšu otplatu i vraćanje starih dugova, neovisno o tome radi li se o dugovima građana, poduzeća ili države. 

Npr. ako pojedinac uz plaću od 5.000 kuna ugovori kredit čija mjesečna rata iznosi 1.500 kuna, skoro trećina njegovog prihoda odlazi na otplatu kredita. Međutim, ako nakon 10 godina njegova plaća, zbog efekata inflacije, poraste na 7.500 kuna, rata kredita tada čini samo 20% njegovih prihoda. 

I određeni ulagači mogu imati koristi od rasta potrošačkih cijena. Navedeno se odnosi na investitore koji su uložili u dionice energetskih kompanija jer oni mogu imati koristi od povećanje cijena vlastitih dionica koje rastu s porastom cijene energenata. 

Također, ako gospodarstvo pravilno funkcionira te ako postoji velika potražnja za nekretninama, vlasnici nekretnina mogu naplaćivati više cijene za njihov najam ili mogu odrediti više prodajne cijene. Tako inflacije otvara mogućnost za povećanje profitne marže. 

Inflacija – neprijatelj vaše štednje

Kada je riječ o novcu, trebalo bi se razmišljati u kontekstu njegove relativne vrijednosti, odnosno koliko se dobara i usluga s određenom svotom novaca može kupiti. Navedeno ukazuje na činjenicu da novac ima realnu vrijednost, ali zbog inflacije on gubi na stvarnoj vrijednosti što znači da novac više vrijedi danas, nego sutra. 

Inflacija je glavni neprijatelj štednje i ostalih investicija koje nose niske prinose, odnosno prinose koji su niži od stope inflacije. Kamatne stope na štednju koje su ugovaraju u banci predstavljaju nominalne kamatne stope, odnosno nisu korigirane za postojeću ili očekivanu stopu inflacije. Kako bismo izračunali stvarni prinos na svoju štednju, trebamo izračunati realnu kamatnu stopu koja predstavljaju razliku nominalne kamatne stope i stope inflacije. 

Realna kamatna stopa ukazuje na stvari prinos kojeg je ostvarila naša investicija. S obzirom na to da su trenutne kamatne stope na različite oblike štednje izrazito niske, u prosjeku iznose 0,02%, one nisu dostatne kako bi neutralizirale negativne efekte inflacije. To znači da pojedinci koji višak svojih sredstava drže na štednji u banci zapravo gube na vrijednosti svojeg novca. Kad se uzme u obzir i činjenica da je štediša dužan platiti porez na kamate koje ostvaruje od određenih oblika štednje i ulaganja, ovakav način držanja viška sredstava postaje potpuno neisplativ.

Kako se zaštiti od inflacije? 

S obzirom na to da inflacija smanjuje kupovnu moć novca, kada se razmišlja o štednji ili investiranju, trebalo bi razmišljati s aspekta realne kamatne stope, odnosno stvarnog prinosa koji se takvom investicijom može ostvariti. 

Navedeno podrazumijeva da bi prilikom donošenja odluke trebalo razmatrati one investicije koje imaju prinos barem jednak očekivanoj stopi inflacije. Tako investicija pruža zaštitu od negativnih efekata inflacije, a ako je prinos koji se ostvaruje veći od očekivane inflacije investitoru pruža i mogućnost ostvarivanja pozitivnog realnog prinosa, odnosno konkretne zarade. 

Jedna od takvih investicija koja već dugi niz godina ostvaruje relativno visok prosječan pozitivan prinos je ulaganje u zlato. Zlato već tisućama godina služi kao prirodna svjetska valuta te je u tom razdoblju pokazalo visoku otpornost na različite financijske i gospodarske krize, recesije, ratove, ali i inflaciju koja je značajan neprijatelj ostalih oblika investiranja. 

Otkako je SAD napustio zlatni standard 1971. godine, cijena zlata je u prosjeku rasla po stopi od 8% godišnje što je znatno više od kamatnih stopa čak i u onim vremenima kad su one bile visoke. Ovako visoka stopa pozitivnog prinosa može neutralizirati negativne efekte inflacije. Osim eliminiranja efekata inflacije, ovako visok prinos omogućava ostvarivanje pozitivnog realnog prinosa što znači da investitori u zlato ostvaruju stvarni rast vrijednosti svojeg uloženog novca. 

Osim što osiguravaju stabilnost vrijednosti sredstava, zlatne poluge i zlatnici imaju i niz drugih prednosti nad ostalim oblicima ulaganja. Neovisni su o stabilnosti financijskog sustav ili države što znači da se investitor ne mora brinuti hoće li njegova banka propasti ili ne. Visoko su likvidne investicije, odnosno mogu se brzo prodati po predviđenoj cijeni uz niske transakcijske troškove. Ovo je jedna od investicija koje ne podliježe ni jednom obliku investiranja – investicijsko zlato oslobođeno je plaćanja PDV, kao i poreza na kapitalnu dobit i pripadajućeg prireza kojem podliježu druge investicije što posljedično smanjuje prinos kojeg investitor ostvaruje od njih.

Autor:

KamatneStope.com

Napomena:

Tekstovi na KamatneStope.com služe isključivo za informiranje i educiranje te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.