Mirovinska štednja sve je češće na pameti velikog broja pojedinaca zahvaljujući dugoročnoj neodrživosti mirovinskog sustava Republike Hrvatske koja proizlazi iz demografskih poteškoća poput starenja stanovništva, ali i iz čestih i brojnih izmjena što je rezultiralo padom povjerenja u sustav.
Glavna boljka hrvatskog mirovinskog sustava leži u prvom mirovinskom stupu koji se temelji na načelu međugeneracijske solidarnosti – doprinosi zaposlenih prikupljeni ovim stupom koriste se za isplatu mirovine trenutnim umirovljenicima. Najveći izazov prvog stupa jest omjer zaposlenika, na čije ime poslodavac uplaćuje doprinose u prvi stup, i umirovljenika čije se mirovine tim doprinosima financiraju.
Omjer zaposlenih i umirovljenika unatrag četrdesetak godina drastično se smanjio – 1980. je na 4,04 zaposlenika išao jedan umirovljenik. Danas je taj omjer puno manji te iznosi 1,22:1 što znači da na jednog umirovljenika ide samo 1,22 radnika. Upravo se u ovome krije najveći problem mirovinskog sustava jer je za njegovo normalno i održivo funkcioniranje potrebno imati nekoliko puta veći broj zaposlenika, koji uplaćuju doprinos, od umirovljenika kojima se iz doprinosa isplaćuju mirovine.
Zbog praktične nemogućnosti oslanjanja na primanje mirovine iz mirovinskog sustava, pitanju štednje za mirovinu trebalo bi se pristupiti na vrijeme, a u obzir bi se trebali uzeti različiti investicijski instrumenti koji s aspekta prinosa i rizičnosti, odnosno sigurnosti predstavljaju najbolju kombinaciju štednje za budućnost. U nastavku teksta vam donosimo tri vrste mirovinske štednje.
Investicijsko zlato – Sve popularnija mirovinska štednja
Sve popularnija vrsta mirovinske štednje jest ulaganje u zlato koje dolazi u fizičkom obliku zlatnih poluga i zlatnika. Bitna karakteristika ulaganja u investicijsko zlato kao vrste štednje za mirovinu svakako je njegova sigurnost. Osim što je riječ o sigurnoj investiciji, zlato je moguće lako zamijeniti za novac po očekivanim cijenama kroz otkup zlata uz niske troškove, što ga čini likvidnom imovinom.
Iako je investicijsko zlato instrument ulaganja niskog rizika u usporedbi s drugim investicijskim instrumentima, prinos kojeg zlato ostvaruje relativno je visok – cijena zlata je u posljednjih dvadesetak godina ostvarila prosječni rast od oko 8,3% godišnje. Time je zlato pokazalo veliku razinu otpornosti na različite financijske i gospodarske krize, recesije i ratove.
Osim visoke otpornosti na ranije spomenute ekonomske i gospodarske šokove, investicijsko je zlato oblik mirovinske štednje koji pojedinca štiti od negativnih učinaka inflacije koja obezvrjeđuje novac i postepeno dovodi do gubitka njegove vrijednosti. Čak i u situacijama kada je stopa inflacije iznadprosječno visoka, poput 2021. godine kada je ona iznosila 5,5%, realni prinos koji investitor ostvaruje je i dalje visok u usporedbi s drugim instrumentima i vrstama mirovinske štednje. Također, za razliku od drugih investicijskih i štednih opcija, zlato se može pohvaliti činjenicom da je njegov imatelj, odnosno vlasnik oslobođen bilo kakvih naknada kao i plaćanja poreza.
Uzeći u obzir činjenicu da investicijsko zlato predstavlja sigurnu investiciju koja nosi relativno visoke prinose, a koja je istovremeno oslobođena naknada i poreza te koja je otporna na inflaciju i ekonomske šokove, ono se pokazalo kroz povijest kao najbolja investicija za budućnost koja je dostupna apsolutno svima. Sukladno tome, investicijsko zlato je dobro uzeti u razmatranje prilikom razmišljanja o mogućnostima sigurne i isplative štednje za budućnost.
Treći mirovinski stup
Treći mirovinski stup predstavlja dobrovoljno mirovinsko osiguranje koje se temelji na individualnoj kapitaliziranoj štednji što od osiguranika podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za vlastiti mirovinska pitanja. Time izdvajanje doprinosa u treći stup predstavlja oblik mirovinske štednje.
Svaki osiguranik temeljem vlastitih preferencija i sklonosti riziku donosi odluku o dobrovoljnom mirovinskom fondu u kojeg će se učlaniti te samostalno određuje visinu i dinamiku uplate doprinosa. Navedeno mu omogućava određenu autonomiju kod donošenja odluka koja ovdje nažalost prestaje. Za razliku od drugih oblika imovine poput investicijskog zlata ili dionica, investitor u trećem mirovinskom stupu nema slobodu upravljanja svojom imovinom – nema izbor glede konkretnih obveznica i dionica u koje fond ulaže. Nadalje, sredstvima koja su uplaćena u dobrovoljne mirovinske fondove član može raspolagati tek nakon napunjene pedesete godine, ali u ovom je slučaju moguće povući samo 30% ušteđenih sredstava odjednom.
Najveća prednost trećeg mirovinskog stupa leži u državnim poticajima kojima se nagrađuju pojedinci koje su odlučuju na dobrovoljnu mirovinsku štednju za starost. Državni poticaji iznose 15% pri čemu je maksimalan iznos uplaćenih doprinosa tijekom godine na kojeg se oni obračunavaju i isplaćuju 5.000 kuna. Temeljem navedenog, maksimalan iznos državnih poticaja koji se godišnje može dobiti putem trećeg stupa iznosi 750 kuna.
Usprkos tome što od 1.1.2019. pojedinac nije dužan platiti ulaznu naknadu, svaki član dužan je platiti nekoliko različitih naknada.
- Kod prelaska u mirovinski fond po upravljanje drugog društva obvezan je platiti izlaznu naknadu koja kod većine fondova iznosi 2,50%.
- Fond menadžeri koji investiraju imovinu fonda naplaćuju godišnju naknadu za upravljanje koja varira od fonda do fonda, ali u prosjeku iznosi 1,60%.
- Članovi fonda dužni su platiti i godišnju naknadu depozitaru.
Spomenute vrste naknada smanjuju prinos kojeg ulagač kroz treći mirovinski stup ostvaruje, a upravo je prosječni godišnji prinos kojeg je fond ostvario od osnutka najbitniji pokazatelj isplativosti ulaganja u DMF. Iako se prinosi koje DMF-ovi ostvaruju često percipiraju kao dobri, u obzir je potrebno uzeti ranije spomenute naknade i inflaciju jer one efektivno umanjuju prinos kojeg investitor ostvaruje
Ovo je posebno zanimljivo ako se promatra 2021. godina u kojoj je većina fondova ostvarila negativan prinos, a stopa inflacije bila je na najvećoj razini od 2021. godine te je iznosila 5,5%. Navedeno znači da je realni prinos kojeg su pojedini ulagači trećeg mirovinskog stupa ostvarili zapravo negativan. Time se je vrijednost njihova ulaganja, zahvaljujući visokoj stopi inflacije i niskom prinosu fonda, u stvarnosti smanjila što znači da su ulagači imali manje novaca u usporedbi s razdobljem prije ugovaranja trećeg mirovinskog stupa.
S obzirom na ranije spomenute nedostatke trećeg mirovinskog stupa, ali i sve izvjesniju neodrživost prva dva stupa mirovinskog osiguranja koja bi potencijalno mogla ugroziti osobnu imovinu koju pojedinci imaju u trećem stupu, treći stup ne predstavlja nužno najbolje rješenje za mirovinsku štednju te se u usporedbi s njim investicijsko zlato čini kao potencijalno bolja opcija.
Investicijski fondovi
U slučaju da pojedinac istovremeno želi oblik mirovinske štedne sličan trećem mirovinskom stupu, ali uz veći stupanj autonomije donošenja odluka, kao rješenje se nameće ulaganje u investicijske fondove.
Ulaganje u investicijske fondove podrazumijeva kupnju njihovih udjela pri čemu investitor ponovno može samostalno birati fond sukladno svojim sklonostima prema riziku te eventualnom prinosu kojeg određeni fond može ostvariti. Oni koji preferiraju sigurnost će se odlučiti za kupnju udjela u fondovima koji dominantno ulažu u instrumente tržišta novca te u obveznice, dok će oni koji žele ostvariti veći prinos na svoju mirovinsku štednju odabrati dioničke fondove. Međutim, danas se većina građana odlučuje za ulaganje u mješovite fondove zbog povoljnijeg odnosa prinosa i rizika.
Prinosi investicijskih fondova su za razliku od investicijskog zlata podložni oscilacijama na tržištu te nisu otporni na gospodarske krize, recesije i ratove. Dok za vrijeme ekonomske kontrakcije, odnosno krize, cijena zlata najčešće raste, prinosi investicijskih fondova zajedno sa većinom tržišta kapitala imaju negativnu putanju. Također, mirovinska štednja u formi ulaganja u investicijske fondove opterećena je brojnim naknadama i porezima. Kao i kod izdvajanja sredstava u treći stup, imatelj udjela dužan je platiti naknade za upravljanje koje variraju između 1% i 2%, naknade depozitnoj banci te izlazne naknade prilikom premještanja udjela u drugi fond.
Razlika u odnosu na treći stup jest u tome što su investitori u investicijske fondove dužni platiti poreze na osnovu primitaka od fonda. Najčešća vrsta primitaka ove štednje za budućnost su kamate ili udjeli u dobiti, a oba se primitka oporezuju stopom od 10% na koju je investitor dužan platiti i prirez u slučaju postojanja takve porezne obveze (držanja instrumenta ulaganja kraće od dvije godine). Naposljetku, u obzir treba uzeti i negativne efekte inflacije, koji uz porez i naknade, dodatno i značajno umanjuju prinos imatelja udjela.
Autor:
KamatneStope.com
Napomena:
Tekstovi na KamatneStope.com služe isključivo za informiranje i educiranje te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.