Obveznice predstavljaju dužnički vrijednosni papir temeljem kojeg imatelj obveznice ima pravo na isplatu nominalne vrijednosti po njezinom dospijeću te pravo na isplatu pripadajućih kamata. Zapravo se radi o posuđivanju novčanih sredstava onome koji obveznicu izdaje, a ustupljena sredstva se vraćaju u cijelosti imatelju obveznice i to uvećana za određenu kamatu. 

Obveznice su dužnički vrijednosni papiri kojim se između izdavatelja i imatelja obveznice uspostavlja kreditni odnos. U tom kreditnom odnosu, izdavatelj obveznice je dužnik, a imatelj je vjerovnik koji se dužniku odlučio pozajmiti sredstva. Riječ je o dugoročnim investicijama s obzirom na to da je njihov rok dospijeća obično dulji od deset godina. 

Izdavatelj ili emitent obveznice je poduzeće ili institucija kojem su potrebna novčana sredstva za poslovanje. U Hrvatskoj su to u pravilu državne institucije kao što su HNB, Ministarstvo financija RH, Državna agencija za osiguranje štednih uloga. Osim državnih institucija, obveznice mogu izdavati i privatna poduzeća, odnosno dionička društva koja tako dolaze do novčanih sredstava potrebnih za poslovanje i ekspanziju. 

Imatelj ili kupac obveznice je zapravo investitor koji je kupio ovaj vrijednosni papir i koji ga trenutno drži. Tri su izvora zarade kojeg imatelj može ostvariti držanjem obveznice. Prvi je tekući dohodak koji se sastoji od isplate kamata, drugi se odnosi na mogućnost zarade zbog rasta tržišne vrijednosti kupljene obveznice (kapitalni dobitak), a treći se odnosi na isplatu nominalne vrijednosti obveznice po dospijeću. 

Kamata se računa na temelju pripadajuće kamatne stope, a može se isplaćivati periodično ili se može isplatiti s nominalnom vrijednošću obveznice na kraju vremena dospijeća. Sukladno tome, imatelj obveznice može ostvarivati tekući novčani dohodak i tako imati stalni izvor prihoda od obveznice. 

Većina malih investitora ipak nema dovoljno raspoloživih sredstava za ulaganje u obveznice s obzirom na to da su denominirane u velikim vrijednostima pa su prvenstveno dostupne institucionalnim investitorima. Njima su obveznice najčešće dostupne putem kupnje udjela u obvezničkim investicijskim fondova.

Kamatne stope i  prinos na obveznice

Kada govorimo o kamatnim stopama temeljem kojih se obračunava isplata kamata imateljima obveznica, riječ o kuponskoj ili nominalnoj kamatnoj stopi. Kuponska kamatna stopa predstavlja postotak povrata koji će investitor periodično ostvarivati do datuma dospijeća obveznice i ona je kao takva fiksna. Navedeno ćemo objasniti primjerom. 

Investitor kupuje desetogodišnju obveznicu po njezinoj nominalnoj vrijednosti od 1.000 kuna s kuponskom kamatnom stopom od 5%.  To znači da će investitor svake godine ostvariti kamatu od 50 kuna. S obzirom na to da je investitor kupio obveznicu po njenoj nominalnoj vrijednosti, prinos koji ostvaruje jednak je nominalnoj kamatnoj stopi. 

Međutim, ne prodaju se sve obveznice po nominalnoj vrijednosti na koju one glase. Ako je cijena obveznica manja od nominalne vrijednosti, tada je prinos kojeg investitor ostvaruje veći od nominalne kamatne stope po kojoj se obračunavaju kamate. 

Ovdje je važno napomenuti da su obveznice koje se prodaju po nižoj cijeni te koje rezultiraju većim prinosom najčešće visokorizične obveznice, odnosno tzv. junk bond. U slučaju da se obveznice prodaju po cijeni nižoj od nominalne vrijednosti, kaže se da se one prodaju uz diskont i tada takve obveznice najčešće ne nose kuponske kamatne stope jer zarada koju će držatelj ostvariti prvenstveno proizlaze iz niže cijene obveznice.

Npr. nominalna vrijednost obveznice je 1.000 kuna, a obveznica se prodaje po cijeni od 800 kuna uz nominalnu kamatnu stopu od 6%. Imatelj obveznice će primiti godišnje kamate od 60 kuna, a prinos koji je on ostvario, u odnosu na cijenu koju je za obveznicu platio, je veći od 6%, odnosno u ovom slučaju iznosi 7,5% (60/800=0,075). 

Može prevladavati i obrnuta situacija u kojoj je cijena obveznice veća od nominalne vrijednosti. Tada kažemo da se obveznica prodaje uz premiju, a prinos koji investitor ostvaruje manji je od nominalne kamatne stope. 

Negativan prinos državnih obveznica

Kada govorimo o kretanju kamatnih stopa na obveznice, najčešće je riječ o desetogodišnjim državnim obveznicama, odnosno obveznicama čije vraćanje sredstava i isplate pripadajuće kamate jamči država. 

Na grafu je prikazano kretanje prosječnih kamatnih stopa na desetogodišnje obveznice u Eurozoni u periodu od 2007. do 2019. godine. 

Izvor: fred.stlouisfed.org

Kao što je vidljivo na prikazanom grafu, prosječna kamatna stopa na desetogodišnje obveznice je doživjela svoj vrhunac tijekom 2011. godine kada je iznosila 4,36%. Nakon postignutog vrhunca, ona je u kontinuiranom padu do kraja promatranog perioda, izuzev 2018. godine, a na kraju 2019. godine iznosi niskih 0,58%. 

Iako je prosječna kamatna stopa na državne obveznice krajem 2019. bila pozitivna, brojne vlade EU uživale su u negativnim kamatnim stopama na obveznice. Negativna kamatna stopa na državne obveznice praktično znači da imatelji obveznice trebaju platiti izdavatelju što drže njegovu obveznicu što ovaj oblik investiranja čini krajnje neisplativim.

Negativne prinose na svoje državne obveznice ostvarile su Danska (-0,59%), Njemačka (-0,59%), Irska (-0,01%), Francuska (-0,28%), Latvija (-0,11%), Luksemburg (-0,50%), Nizozemska (-0,43%), Austrija(-0,30%), Slovenija (-0,16%), Slovačka(-0,34%), Finske (-0,30%) i Švedske (-0,23%).

Stručnjaci su primijetili kako je preduvjet za negativne kamatne stope na državne obveznice da zemlja bude članica Eurozone ili da je usko povezana s tim područjem te da je ekonomski razvijena. Dok su brojne zemlje koje zadovoljavaju navedene uvjete ostvarile negativne kamatne stope na državne obveznice, Hrvatska je ostvarila prinos na desetogodišnju obveznicu od 0,49%.

Obveznice u Hrvatskoj

Početkom 2020. godine Ministarstvo financija izdalo je na domaćem tržištu kapitala tri tranše obveznica istovremeno. Petogodišnje obveznice s dospijećem 2025. izdane su u nominalnom iznosu od 5 milijardi kuna po kamatnoj stopi od 0,25% čime je Ministarstvo financija ostvarilo najpovoljnije uvjete zaduživanja na domaćem tržištu kapitala. 

Izdanje druge tranše obveznice indeksirano je na kretanje tečaja kune prema euru s dospijećem 2034. godine u nominalnom iznosu od 4 milijarde kuna uz godišnju stopu od 1%. Posljednja tranša obveznica predstavlja dvadesetogodišnje obveznice koje dospijevaju 2040. godine u nominalnom iznosu od 800 milijuna eura uz valutnu klauzulu te godišnju kamatnu stopu od 1,25%. Što se tiče budućih predviđanja glede kretanja dugoročnih kamatnih stopa na obveznice, OECD predviđa njihov daljnji pad kao i mogućnost prelaska ove stope u područje negativne vrijednosti u 2021. godini.  S obzirom na kontinuirano opadanje prinosa na državne obveznice, a koji predstavlja jednu od odrednica formiranja kamatnih stopa na ostale vrste ulaganja, njihova isplativost sve je manja. Kamatne stope sve su niže, ne pokrivajući tako ni stopu inflacije, a kamo li ostavljajući prostora za ostvarivanje realnog prinosa koji podrazumijeva porast stvarne vrijednosti sredstava.

Autor:

KamatneStope.com

Napomena:

Tekstovi na KamatneStope.com služe isključivo za informiranje i educiranje te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.