Štednja se može razdijeliti na dvije skupine s obzirom na motive koji iza nje stoje. Tako možemo govoriti o klasičnoj štednji koja predstavlja odgađanje sadašnje potrošnje s ciljem potrošnje u budućnosti – npr. svaki mjesec tijekom godine izdvajamo sredstva kako bismo si priuštili željeni odmor. Druga skupina štednje je investicijska štednja koja je motivirana uvećanjem buduće vrijednosti sredstava, odnosno povećanjem buduće potrošnje – štednja koja za cilj ima ostvarivanje prinosa.
U nastavku teksta dajemo pregled najatraktivnijih oblika štednje građana, a to su bankovna štednja, štednja u zlatu, štednja u gotovini te štednja u dionicama i fondovima.
Bankovna štednja – najčešća vrsta štednje u Hrvatskoj
Općenito se pod bankovnom štednjom podrazumijevaju oročeni depoziti u kreditnoj instituciji koji su ugovoreni na određeno razdoblje. Ona sadrži kamate koje se najčešće isplaćuju nakon isteka roka oročenja. U Hrvatskoj je moguće razlikovati nekoliko standardnih vrsta bankovne štednje koje građani mogu ugovoriti u kunama ili stranoj valuti.
Najjednostavniji oblik štednje predstavljaju depoziti po viđenju. Ovaj oblik štednje pogodan je za građane kojima je bitno da mogu vrlo lako doći do sredstava na računu jer su kod ove štednje ona dostupna u bilo kojem trenutku. Glavni nedostatak je što često nema kamata, odnosno ima najnižu kamatu u odnosu na druge oblike.
Oročena štednja
Najčešća vrsta štednje jesu oročeni depoziti. Građani polažu depozite u banci na određeno vrijeme pri čemu im taj depozit plaća određenu fiksnu ili promjenjivu kamatu. Također, oni se obvezuju da neće koristiti depozit do isteka ugovorenog roka, ali je ovu vrstu štednje u većini slučajeva moguće raskinuti i prije isteka roka, međutim tada se isplaćuju niže kamate.
Kao vrsta oročene štednje javlja se premium štednja koja podrazumijeva da se istekom oročena roka, uz glavnicu i pripadajući iznos kamata, štediši isplaćuje i premija.
Rentna štednja
U slučaju da se želi štedjeti na dugi rok uz mogućnost korištenja kamata tijekom vremena trajanja ugovornog odnosa, kao pogodan oblik javlja se rentna štednja. Ovaj oblik štednje najčešće podrazumijeva veće depozite koji sukladno tome daju veće kamate, a sama isplata kamata može biti na mjesečnoj, tromjesečnoj, polugodišnjoj ili godišnjoj razini.
Dječja štednja
Brojni roditelji često žele otvoriti štednju za svoju djecu pa ugovaraju dječju štednju. Riječ je o oročenom računu za maloljetno dijete čiji je zakonski zastupnik jedan roditelj ili skrbnik. Isplate i bezgotovinske prijenose na ovaj račun za dijete osim roditelja mogu vršiti i druge osobe. S druge strane, korištenje sredstava je ograničeno minimalno propisanim novčanim iznosima od strane Ministarstva socijalne politike i mladih. Kada maloljetnik postane punoljetan, može samostalno koristiti ušteđena sredstva.
Stambena štednja
Poseban oblik namjenske štednje je stambena štednja. Ona je atraktivna zbog isplate državnih poticaja te zbog mogućnost dobivanja dugoročnog stambenog zajma nakon isteka ugovora. Također, postoji mogućnost otvaranja obiteljskog štednog računa gdje svaki član obitelji, neovisno o dobi, može imati vlastiti štedni račun koji plaća kamate i državne poticaje.
Štednja u zlatu
Štednja u zlatu je vrsta štednje koja u posljednje vrijeme značajno dobiva na popularnosti. Jedan od razloga je visok prinos kojeg ova sigurna investicija ostvaruje – u posljednjih 20-ak godina prosječan porast cijene zlata iznosi oko 9%. Takav prinos ne samo da neutralizira negativne efekte inflacije, već omogućuje investitoru i ostvarivanje visokog realnog prinosa, odnosno zarade.
Različiti su načini štednje u zlatu: kupovina i posjedovanje zlatnog nakita, kupovina udjela u investicijskim fondovima koji dio kapitala ulažu u zlato, kupnja dionica rudarskih kompanija, ulaganje u financijske ugovore. Međutim, jedan od sigurnijih i po mnogima najbolji način za ulaganje u zlato je kupnja zlatnika i standardiziranih zlatnih poluga.
Sve više ljudi okreće se ovoj vrsti štednje jer je ona znatno isplativija od klasične oročene štednje u banci, a za razliku od drugih oblika ulaganja (dionice i fondovi) ne postoji obveza plaćanja naknada ni poreza – oslobođena je plaćanja PDV-a te poreza na dohodak od kapitala i poreza na kapitalni dobitak. Također, ova vrsta ulaganja pokazala je visoku otpornost na različite financijske i gospodarske krize, recesije, ratove, ali i inflaciju koja predstavlja značajan problem kod ostalih oblika štednje.
Uz navedene prednosti, štednja u zlatu predstavlja dobar oblik očuvanja vrijednosti imovine s obzirom na to da je stopa rasta cijene zlata veća od stope inflacije što nije slučaj kod bankovne štednje u kojoj se štediša zapravo nalazi na gubitku jer se realna vrijednost njegovog ulaganja smanjuje.
Zlato je lako zamijeniti za novac po očekivanim cijenama i uz niske troškove što štednju u zlatu čini vrlo likvidnom investicijom. Kupovina zlatnika i poluga može se obaviti u specijaliziranim tvrtkama za prodaju i otkup investicijskog zlata kao što je BankaZlata.com. Nakon kupovine, zlato se može čuvati u vlastitoj kući ili stanu, u bankovnim sefovima ili se čuvanje može povjeriti potonje navedenim specijaliziranim tvrtkama koje zlato svojih klijenata drže u najsigurnijim poslovnim bankama.
Štednja u gotovini
Štednja u čarapi odabir je prije svega pojedinaca koji imaju određeno nepovjerenje u bankarski sustav misleći kako je novac sigurniji kod njih nego na računu. Ovakva štednja u „vlastitom angažmanu“ ne nosi nikakve kamate, odnosno prinose.
Iako su prinosi koji se ostvaruju oročavanjem sredstava u banci blago rečeno mizerni, ipak nose određene kamate pa barem mogu kompenzirati dio negativnih efekata inflacije, iako malen. Time su i štednja u gotovini i štednja u banci neisplative jer štediša zapravo gubi na vrijednosti zbog utjecaja inflacije.
Iako pojedinci štednju u gotovini smatraju sigurnijom od bankovne štednje, to nije nužno tako. Navedeno proizlazi iz činjenice da su depoziti banaka osigurani do određene vrijednosne granice. Ta granica je predstavljena s 100.000 eura. Najjednostavnije rečeno to znači da ako banka propadne, klijentima će se vratiti njihovi depoziti do vrijednosti od 100.000 eura.
Ne postoji službena statistika o iznosu gotovog novca kojim građani raspolažu, ali postoje razne procjene i analize koje sugeriraju o kojoj vrijednosti bi mogla biti riječ. Austrijska središnja banka provela je anketu te je temeljem prikupljenih podataka zaključila da svaki Hrvat izvan banke drži u prosjeku 250 eura što znači da Hrvati nešto više od milijarde kuna drže u svojim ladicama, čarapama i madracima.
Štednja u dionicama i investicijskim fondovima
Štednja u formi kupnje i držanja dionica predstavlja rizičniji oblik ulaganja u odnosu na druge oblike štednje i investiranja. Iako može nositi dobre prinose, ovaj oblik štednje, odnosno ulaganja, iziskuje jako puno vremena kako bi se pratile sve relevantne činjenice temeljem kojih u konačnici donose odluke o kupnji ili prodaji dionice. Uz navedeno, potrebno je naprednije razumijevanje glavnih zakonitosti i kretanja tržišta, uključujući provođenje fundamentalne investicijske analize.
Na ovu vrstu investiranja, plaća se porez na kapitalni dobitak po stopi od 12% ako investitor odluči prodati dionicu unutar dvije godine od njene kupnje te ako tu prodaju ostvari po cijeni većoj od cijene po koju je dionicu kupio.
Zbog navedenih razloga veći dio investitora, koji su u potrazi za većim prinosima od bankovne štednje, se okreće štednji u investicijskim fondovima kroz kupnju njihovih udjela. Pri tome svatko može odabrati vrstu fonda prema vlastitim sklonostima prema riziku.
Oni koji preferiraju sigurnost odlučit će se za kupnju udjela u fondovima koji dominantno ulažu u instrumente tržišta novca te u obveznice, dok će oni koji žele ostvariti veći prinos odabrati dioničke fondove. Ali danas se većina građana odlučuje za ulaganje u mješovite fondove zbog povoljnijeg odnosa prinosa i rizika. Prinosi investicijskih fondova podložni su značajnim oscilacijama pa se tako njihov prinos u 2020. kretao od blago pozitivnih vrijednosti pa sve do pada prinosa na -3% sredinom ožujka. Prosječan prinos mješovitih investicijskih fondova u 2020. iznosio je oko 3,5%.
Iako se fondovima ostvaruju prinosi viši od štednje u banci, ova vrsta ulaganja opterećena je brojnim naknadama i porezima. Naknade koje je imatelj udjela dužan platiti se prvenstveno odnose na naknade za upravljanje koje variraju između 1% i 2%, naknade depozitnoj banci, u određenim situacijama obvezni su platiti i izlazne naknade.
Osim spomenutih naknada, imatelji udjela dužni su platiti porez na osnovu primitaka od fonda u obliku kamata ili kao udjela u dobiti pri čemu se navedeni oporezuju stopom od 12% plus stopa prireza, ako takva porezna obveza postoji. U obzir treba uzeti i negativne efekte inflacije, koji uz porez i naknade, dodatno i značajno smanjuju prinos imatelja udjela koji je efektivno puno manji od inicijalno prosječnih 3,5%.
Autor:
KamatneStope.com
Napomena:
Tekstovi na KamatneStope.com služe isključivo za informiranje i educiranje te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.